Српски језички атеље

Српски језички атеље => Језик је огледало душе => Тему започео: Бруни у 10. 01. 2011. у 23.02

Наслов: Pošto limun?
Поруку послао: Бруни у 10. 01. 2011. у 23.02
Evo jednog zanimljivog pitanja koje nam je stiglo na mejl, a ja nisam znala gde da ga stavim, pa rekoh, ovde že biti dobro:
Цитат
Zašto se kaže:
Pošto je limun? (jednina)
ali
Pošto su pomorandže? (množina)

Zaista, kažemo, pošto su jabuke, kruške, šljive, dinje, lubenice, ali ne kažemo nikad pošto su limunovi, nego uvek koristimo jedninu. Zašto?
Наслов: Одг.: Pošto limun?
Поруку послао: Alex у 10. 01. 2011. у 23.11
I zašto se za voće uglavnom koristi množina, a za povrće jednina i to nevezano za oblik i rastresitost?
Poštu su jabuke - Pošto je paradajz
Pošto su jagode - Pošto je boranija
Наслов: Одг.: Pošto limun?
Поруку послао: Duja у 10. 01. 2011. у 23.17
Dobro pitanje :D. Iz tog istog razloga — koji ne znam — sve voće i povrće muškog roda radije ostavljamo u jednini. Tako kupujemo nar, limun, grejpfrut, paradajz, krompir, a ne narove, paradajze… iako, s druge strane, to nisu ni prave zbirne imenice: bez problema ćemo kupiti dva ili tri limuna, nara, paradajza.
Наслов: Одг.: Pošto limun?
Поруку послао: Duja у 10. 01. 2011. у 23.20
I zašto se za voće uglavnom koristi množina, a za povrće jednina i to nevezano za oblik i rastresitost?
Poštu su jabuke - Pošto je paradajz
Pošto su jagode - Pošto je boranija

Nema veze je li voće ili povrće, nego kojeg je roda. A boranija, kao i bostan, zbirne su imenice i nemaju množinu.
Наслов: Одг.: Pošto limun?
Поруку послао: Бруни у 10. 01. 2011. у 23.36
Pazi stvarno.  [osmeh2] Sve što je muškog roda, uvek je u jednini… A sve što je ženskog roda, uvek u množini… Vrlo čudno…  [cesh]
Наслов: Одг.: Pošto limun?
Поруку послао: Зоран Ђорђевић у 10. 01. 2011. у 23.46
Сељаци често кажу: "До прошле године производили смо јабуку (јагоду, купину…), али је откупна цена била сувише мала, па смо баталили."
Наслов: Одг.: Pošto limun?
Поруку послао: J o e у 10. 01. 2011. у 23.54
Нема баш превише везе с родом. То је подробно анализирала Милка Ивић у чланку који се отприлике зове „О пребројивости именица у српском језику”. Заиста вреди прочитати. Ствар је у нашој перцепцији материје, а не у граматици.